Podcast je sinkroniziran na hrvatski uz pomoć AI-a.

Projekt sufinancira Europska unija kroz program Multimedia Actions, a provodi se tijekom 24 mjeseca, počevši od ožujka 2026. godine.

AI transkript podcasta: 

00:00:00,700 --> 00:00:43,840
Moje ime je Agata Kolodziej. Novinarka sam poljske redakcije Oko.press, a ovo je Lens EU podcast. Lens, lokalizirana europska novinska služba konzorcija od devet organizacija aktivnih u medijima koje se izravno obraćaju publici u šest zemalja. Razgovaramo o našoj zajedničkoj europskoj sadašnjosti i budućnosti, o tome što nas veseli, što nas brine, kako se zemlje Europske unije namjeravaju nositi s današnjim problemima i kako planiraju našu zajedničku budućnost. Pozivam vas na prvu epizodu Lens EU podcasta pod naslovom Iz bliza o onome što pokreće Europsku zajednicu. 

00:00:49,240 --> 00:01:18,940
Iščekujemo prvi u povijesti samit šefova država ili vlada Europske unije o stanovanju koji će se održati dvije tisuće dvadeset i šeste. Zašto? Milijuni Europljana muče se kako bi pronašli dom koji si mogu priuštiti? Prema podacima Europske komisije, osamdeset i dva milijuna Europljana, odnosno svaki peti, troši više od četrdeset posto svojih mjesečnih prihoda na stanovanje, što je znatno više od preporučenih trideset posto. 

00:01:20,180 --> 00:01:50,020
Stambena kriza koči mobilnost radne snage, pristup obrazovanju i osnivanje obitelji. Također, narušava konkurentnost gospodarstva Europske unije i našu socijalnu koheziju. To su općenite parole. Kako to izgleda u praksi? Corrective Europe pripremio je fascinantnu analizu. Riječ je o međunarodnoj mreži neovisnih redakcija i lokalnih novinara iz više od trideset i pet zemalja. 

00:01:51,040 --> 00:01:56,090
Dajmo riječ Lilith Grull, međunarodnoj novinarki Corrective Europe iz Njemačke. 

00:01:57,490 --> 00:03:14,620
Početkom ove godine mi u Corrective Europe istražili smo pretpostavku koja isprva zvuči gotovo nevjerojatno. Je li moguće da si medicinske sestre u Europi ne mogu priuštiti život u mjestima u kojima rade? Ono što smo otkrili bilo je duboko zabrinjavajuće. Doista, za mnoga se mjesta ta pretpostavka pokazala točnom, a kad pogledamo Poljsku, medicinske sestre posebno teško prolaze u velikim gradovima poput Varšave. Tamo bi mjesečna rata stambenog kredita iznosila više od sedamdeset posto njihove prosječne neto plaće. Kako bismo došli do tog zaključka, usporedili smo cijene najma i nekretnina s plaćama medicinskih sestara u različitim zemljama i regijama diljem Europe. Za ovo istraživanje napravili smo dvije analize podataka. Bilo je to golemo. Prvi korak bio je duboko kopanje po podacima koje su prikupili istraživači iz projekta Espance House for All. Oni su na tjednoj bazi prikupljali online oglase za najam i prodaju diljem Europe od ožujka dvije tisuće dvadeset i četvrte do ožujka dvije tisuće dvadeset i pete. Zahvaljujući tome uspjeli smo doznati kakva je situacija u gotovo sto tisuća općina i gradova diljem Europske unije, kao i u Norveškoj, Islandu i Švicarskoj. 

00:03:16,580 --> 00:03:49,190
Važno je napomenuti da podaci o najmu uključuju samo privatne stanove oglašene na internetu, pa ne obuhvaćaju stvari poput socijalnog stanovanja ili neprofitnog najma, ali mogu biti uključeni i neki namješteni stanovi. Stoga podaci ne predstavljaju cijelo stambeno tržište, ali pokazuju s čime će se ljudi vjerojatno suočiti kada traže novi dom na internetu bez osobnih kontakata ili liste čekanja. Isto vrijedi i za podatke o prodaji koji uključuju samo nekretnine oglašene na internetu. 

00:03:50,269 --> 00:08:15,496
Gledali smo i najamnine i cijene nekretnina jer diljem Europe većina ljudi zapravo posjeduje domove u kojima živi. U drugom koraku spojili smo analizu opće priuštivosti stanovanja diljem Europe s prihodima medicinskih sestara. Kako bismo to učinili, prikupili smo podatke o plaćama medicinskih sestara, tražeći od svakog nacionalnog statističkog ureda nacionalne i kosa crta ili regionalne prosjeke. Na kraju smo uspjeli odgovoriti na pitanje mogu si medicinske sestre u Europi još uvijek priuštiti život tamo gdje rade? U više od petnaest posto gradova i mjesta diljem Europske unije, kao i u Norveškoj, Islandu i Švicarskoj, medicinske sestre jednostavno ne zarađuju dovoljno da bi si priuštile mali stan od četrdeset i pet četvornih metara, bilo da se radi o najmu ili kupnji. Ili drugim riječima, između ožujka dvije tisuće dvadeset i četvrte i ožujka dvije tisuće dvadeset i pete, otkrili smo da je jedna od sedam općina diljem Europe bila nepriuštiva za medicinske sestre, a u više od trećine europskih općina čak je i kupnja malog stana bila nedostižna. Netko bi se mogao zapitati zašto smo za to odabrali baš kategoriju medicinskih sestara. One su primjer profesionalne skupine s prosječnom plaćom u Europi. Osim toga, one su kvalificirani stručnjaci koji rade posao o kojem ovisi svako društvo, na što nas je podsjetila i pandemija bolesti COVID-19. No, budimo iskreni, ako si čak ni medicinske sestre više ne mogu priuštiti stanovanje u regiji u kojoj rade, onda se događa nešto puno veće. Stručnjaci s kojima smo razgovarali upozoravaju da nepriuštivost stanovanja stvara nedostatak perspektive za sadašnje i buduće generacije. Francisca Silke iz projekta House for All navodi primjer da bi ljudi mogli odgoditi važne životne odluke, poput osnivanja obitelji, useljenja s partnerom ili prihvaćanja posla u drugom gradu. Francisca Silke i drugi stručnjaci primjećuju da troškovi stanovanja postaju i ekonomski problem. Upozoravaju da si mladi stručnjaci više ne mogu priuštiti život u velikim gradovima, zbog čega tvrtke teže pronalaze radnike. Mi, Corrective, njemački smo medij, pa smo prirodno detaljnije proučili situaciju ovdje.U sedam od deset najvećih njemačkih gradova najamnine su se smatrale nepriuštivima za medicinske sestre. Problem is especially severe in Southern Germany and around major urban centers where hospitals are already struggling to recruit staff. Stoga je jedan grad na koji smo se usredotočili bio Freiburg. Razgovarali smo s Andreasom Bernhardom. On je direktor sestrinstva u Artemed klinikenu. Kaže da bolnice u Freiburgu hitno trebaju medicinske sestre i njegovatelje, ali mnogi kandidati ne mogu pronaći pristupačan smještaj u blizini. Upravo je imao sljedeći slučaj. Prvog dana na klinici Andreasa Bernharda novozaposleni medicinski tehničar stigao je s koferom, ne zato što je nakon posla išao na godišnji odmor, nego zato što nije imao gdje odsjesti. Unatoč tome što je imao posao s punim radnim vremenom, dakle vrijedan ugovor, tehničar nije mogao pronaći stan koji bi si mogao priuštiti u blizini svog novog radnog mjesta. Bolnica je na kraju privremeno smjestila tehničara u hotel dok se nije oslobodio drugi stan. Isprva je ova priča zvučala iznimno, ali tijekom našeg izvještavanja otkrili smo da to nipošto nije bio jedini slučaj. Neke bolnice u Njemačkoj sada same unajmljuju stanove kako bi privukle zaposlenike, poput Artemed klinike u kojoj je zaposlen Andreas Bernhard. Čak su odlučili angažirati vlastitog agenta za nekretnine kako bi riješili taj problem. No, i druge zdravstvene ustanove u Freiburgu se muče. Počele su surađivati kako bi pomogle radnicima da pronađu smještaj. To pokazuje da stambena kriza više nije samo stambeno pitanje. Ona postaje zdravstveno, ekonomsko i socijalno pitanje. To pokazuje da stambena kriza više nije s...